FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (28): Posljednji sastanak rukovodstva RS i RSK

 FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (28): Posljednji sastanak rukovodstva RS i RSK 16.01.2018 18:00 | Slaviša Sabljić

Pred zgradu Skupštine opštine Drvar dolaze Radovan Karadžić, Milan Martić, Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik, Manojlo Milovanović, Milan Babić, Mile Mrkšić... Ratka Mladića među njima nije bilo

31. jul 1995.

General Ratko Mladić stigao na Oštrelj. Kažu mi da ostaje malo duže. Pokušavam da dogovorim intervju... Pomoćnik komandanta Drugog krajiškog korpusa za moral Marko Galić mi kaže da je šef ljut i da mu za živu glavu ne prilazim. Ne daj bože da sam ga pitao zašto je ljut, a kamoli zbog čega neće da me primi...

Kad malo potom, eto ti kurira... Zove me baš general Mladić... Neko mu je rekao kako treba da razgovaram sa njim. Oblačim se i sriktavam po pe-esu. A i kako ne bi to radio... Utežem opasač i kucam na vrata... Ulazim... Nudi mi stolicu... Ja sjedam...

- Što si tako blijed... Što su ti znojne ruke - pita me general Mladić.

- Pa, znate, čuo sam da niste baš tako raspoloženi. Ko zna... - odgovorih mu.

- Za koga radiš... Šta te interesuje... - opet će.

- Radim za Kanal S... Interesuje me vaša ocjena stanja na zapadnokrajiškom ratištu - ja ću strogo službeno.

- Pa šta ću ti o tome pričati kada i ti to isto znaš - odbrusi Mladić.

- Ali ne znam ono što vi znate - okuražih se i ja.

I tako, malo pomalo i stigosmo do kraja razgovora... Ništa posebno... Bilo bi interesantno da sam ga pitao za Srebrenicu... Ili za pad Grahova i Glamoča... Ili za razloge zbog kojih nismo ušli u Bihać... Ali, uoči samog intervjua rekao mi je da ga ne pitam za Srebrenicu te za njegov veliki lični, odnosno porodični problem o kojem mi je onako u četiri oka govorio... Smrt njegove kćerke Ane... Strašno...

Naveče zloslutno šetam među jelikama i nabasam opet na generala Mladića. Nasmija se, uhvati me pod ruku i odvede me pred vikendicu u kojoj je bio smješten. Sjedamo na neke panjeve... Donio tri frtalja rakije dudovače...

Priključila nam se i doktorica Slavica Smiljanić... Ništa ga nismo pitali... Sam je gotovo dva sata pričao... Ponajviše o Treskavici, borbama oko Sarajeva, o patnjama naroda, o svojim saradnicima... Imam osjećaj da nešto teško nosi u sebi... Nikako to nije mogao sakriti...

1. avgust 1995.

Današnji dan nikako nije bio, a niti je mogao biti kao mnogi drugi prije njega. U Drvaru nije bilo ničeg i ništa što bi ulijevalo nadu da bi moglo, makar malo, biti bolje. Strah od najgoreg na svakom koraku... Na Sportskom centru još nekoliko nesrećnika izbjeglih iz susjednih opština, ali i iz mjesta u Lici... Negdje oko 15 časova, pred zgradu Skupštine opštine nekako istovremeno dolaze oni - Radovan Karadžić, Milan Martić, Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik, Manojlo Milovanović, Milan Babić, Mile Mrkšić... Ratka Mladića među njima nije bilo. "Glavama" Republike Srpske i Republike Srpske Krajine, Mladić se pridružio, ali tek na sastanku u zdanju Radničkog doma... Danas je u Drvaru i desetak novinara, uglavnom dopisnika najuglednijih svjetskih medijskih kuća, koje su, na ovim prostorima imale svoja ratna dopisništva.

Inače, situacija na ratištu je više nego zabrinjavajuća. Hrvatske snage, dakle jedinice Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane, poslije pada Glamoča i Grahova, gradova u kojima je već uspostavljena lokalna, hrvatska vlast, danas su zaposjele Marikovce, Ružića Dragu, Obljaj Tičevo, Vidoviće, Stožišta, Borovaču... Sve to u grahovskoj opštini. Hrvatski vojnici stigli su i do Stekerovaca, Šumnjaka, Hotkovaca, Prijana, Popovića... U glamočkoj opštini.

(Sutra: Varnice između Radovana i Ratka



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica