FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (19): Karadžić proglasio ratno stanje

FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (19): Karadžić proglasio ratno stanje 03.01.2018 18:00 | Slaviša Sabljić

24. oktobar 1994.

Krenuo sam na Kupres. U Zloselu, desetak kilometara pred gradom iz pravca Šipova, zastoj. Prepriječilo se nekoliko velikih furgona i kamiona - sandučara. Parkiraju se uz porušene kuće.

Ko su oni i zašto su tu?

Pozadinac iz Sedme brigade kaže kako su to neki ljudi iz mjesta u Semberiji koji su ovdje došli kako bi pokupili stoku. Krave i ovce. Ne sluti mi ovo na dobro. Jer uvijek su lopovi znali prije mnogih drugih šta se sprema... Nije valjda da će zla ovdje opet biti.

25. oktobar 1994.

Muslimani počeli do sada najžešću ofanzivu na bihaćkom ratištu. Naše linije na mnogim dijelovima fronta su probijene. Muslimani su danas već došli do Račića. Zauzeli su i dio Grabeža... Situacija je ista i na krupskom dijelu zapadnokrajiškog ratišta. Do podneva bilo je desetak mrtvih srpskih boraca...

Da je riječ o dogovoru i zajedničkom planu neprijatelja, govori i podatak da su i hrvatske jedinice, gotovo istovremeno, počele napade na dijelu kupreškog i posebno na dijelu grahovsko-glamočkog ratišta. Sve je to u zoni odgovornosti Drugog krajiškog korpusa Vojske RS.

26. oktobar 1994.

Priča mi čovjek. Starješina je jedne od brigada Drugog korpusa. Od obraza je i veliki borac. Pošto su muslimani navalili iz pravca Bugojna, mi smo bili prinuđeni da sve jedinice povučemo prema tom dijelu kupreškog ratišta, poslije čega su položaji i linije prema Hrvatima, dolje prema Malovanu i Ravnu, ostali prazni, nepopunjeni... Odredili su mene da, zajedno sa još jednim čovjekom, uglednim esdeesovcem, odemo kod Radovana Karadžića kako bismo ga upozorili na opasnosti koje vrebaju iz pravca Livna i Šujice, te zamolili za pomoć neke od jedinica koja bi "zatvorila" taj dio kupreškog ratišta...

- Odlazimo u Banjaluku, u "Ambalažerku", gdje je bio Radovanov ratni štab... Čekamo satima da nas primi... I... Dolazi njegov pratilac. Vodi nas u jednu veliku prostoriju. U njoj, na stolu, puno hrane i pića... Svi oko stola "zabrekli od dobra". Prepoznao sam Momčila Krajišnika, Velibora Ostojića i još neke... Kad, eto ti i Radovana... Pita nas za stanje na frontu, odnosno za razloge naše posjete. Objašnjavam mu na karti stanje na terenu upozoravajući ga na opasnost koja nam od Hrvata prijeti iz pravca Livna i Malovana. A on uporno traži da mu na karti pokažemo gdje je planina Vitorog i mjesto Blagaj... Zašto kada je sve to bilo udaljeno tridesetak i više kilometara od linija na kupreškom ratištu. Pa zašto onda? To samo on i njegovi znaju. Kada mu ja pokazah te lokalitete, on uze grafitnu olovku i povuče linije od Vitoroga do Blagaja - priča mi starješina.

- E vidiš tu se morate povući. Tu treba da bude nova linija - reče Radovan.

- Morali smo ga poslušati. A da nam je dao bar dva bataljona, nikada Kupres ne bi pao. Mogli smo ga godinama braniti. Nije li već počela izdaja i prekrajanje teritorije - pita me starješina iz Sedme.

31. oktobar 1994.

Karadžića danas prvi put vidim u maskirnoj uniformi. Proglasio je ratno stanje u zoni odgovornosti Drugog krajiškog korpusa... Tim povodom dao mi je izjavu... Ništa posebno... Ali za mene je pomalo smiješno da se tek u jesen treće ratne godine proglašava ratno stanje...

utra: Izgubili smo Kupres



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica