FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (18): Sa Biltom i Akašijem

FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (18): Sa Biltom i Akašijem 31.12.2017 05:54 | Slaviša Sabljić

Martić nije dopustio Mikeliću da prozbori bar jednu riječ... Ćutao je i Akaši. Ni riječi nije progovorio. Samo je slušao. I pamtio

5. avgust 1994.

U Kninu sam. Javljeno mi je da je Borislav Mikelić odbio prijedlog odluke o ujedinjenju Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Pišem priču za moje u "našem Oslobođenju".

Pratio sam i susret Jasušija Akašija i Karla Bilta sa rukovodstvom Republike Srpske Krajine. Milan Martić nije dopustio Mikeliću da prozbori bar jednu riječ... Ćutao je i Akaši. Ni riječi nije progovorio. Samo je slušao. I pamtio.

Poslije sastanka razgovarao sam sa njima dvojicom... Nešto su mi i Bilt i Akaši prozborili za novine. Onako usput. Ništa posebno.

23. avgust 1994.

Batnoga kod Slunja. Izbjeglički kamp u kojem je više hiljada muslimana, pristalica Fikreta Asbdića. Među njima je i pet-šest imama. Ima i Srba. Kladuša je ipak bila i ostala nešto drugo. Posebno...

Ljudi spavaju u peradarnicima "Agrokomerca". Srećem mnoga poznata lica. Prijatelje iz vremena osamdesetih kada sam radio u Velikoj Kladuši.

Nevjerovatna je ta njihova privrženost Babi Fikretu. Kažu da svakodnevno i u isto vrijeme navraća kod njih i sam Fikret. Negdje oko dva sata eto ti ga. Uz njega oni isti ljudi za koje nikad nisam sumnjao da će ga napustiti. Izdati... Rukujem se sa Babom... Razmjenjujemo nekoliko riječi. Ode i sjede gore za sto. Održa kraći govor u kojem je bilo riječi samo o nekim operativnim poslovima i zadacima. Dakle o hrani, smještaju, bolesnima... Žuri, jer, kažu, priprema se novi napad na Veliku Kladušu. U izbjeglištvu i kampovima u Hrvatskoj i Republici Srpskoj Krajini je pedesetak hiljada ljudi iz Cazinske Krajine.

28. avgust 1994.

Danas se narod Republike Srpske izjašnjava o Vens-Ovenovom planu. Iskazujući svoju podršku braći iz Republike Srpske, u Drvar dolazi Milan Martić da bi se i on izjasnio. Nije krio da je na listiću okružio "PROTIV". Zabilježile su to i TV kamere.

Poslije izjašnjavanja Martić iz kancelarije predsjednika Skupštine opštine Drvar telefonom razgovara sa Radovanom Karadžićem. Priča mu zašto je došao u Drvar.

- Znaš, onaj naš stariji brat sa Dedinja (Slobodan Milošević op.a.) malo je ljut na nas dvojicu. Trebao bih sutra kod njega u Beograd. Ja tamo idem pa šta bude. Ne znam hoće li me i primiti. Kada se vratim javiću ti se kako bi i ti znao zauzeti stav o nekim pitanjima - rekao je između ostalog Martić Karadžiću.

12. septembar 1994.

Kovačić. Na liniji razdvajanja livanjske i bosanskograhovske opštine. Očekujemo jednu od brojnih razmjena. Ova današnja je odgađana bar desetak puta do sada. Sa druge strane "crte" Smiljko Šagolj. I danas je drčan. Pun sebe. Niko kao on. Ne bi mu ni pružio ruku da on to nije prvi uradio... Pita me kako mi je... I za platu me pita... Lažem mu da kao ratni reporter imam tri stotine dojče maraka mjesečno. "Pa kako izlaziš na kraj kad ja sa tisuću i pol svoje plaće to ne mogu. A imam još i sve besplatno. I hranu i spavanje", čudi se Smiljko. Kako bi se tek ponašao da sam mu rekao da mi je posljednja plata u našoj vojsci bila osam maraka.

I da ne zaboravim. Usput mi je rekao da njihov bojovnik prima 1.400 maraka mjesečno. Tome se dodaje još po 800 maraka za svaku malo značajniju pobjedu, odnosno poraz neprijatelja.

U srijedu: Karadžić proglasio ratno stanje



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica