FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (14): Gori Titova pećina u Drvaru

FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (14): Gori Titova pećina u Drvaru 26.12.2017 18:00 | Slaviša Sabljić

Brvnaru su zapalili neki "novi Drvarčani". Mislim da ovo Drvaru nije trebalo. Jer pećinu su mogli zapaliti svi drugi, osim ljudi iz ovog grada

30. oktobar 1992.

Iznad Jajca sam iz pravca Mrkonjić Grada. Na putu je toliko čaura da se ne možemo kretati čak ni automobilom. Kažu da je Jajce oslobođeno i da su srpski borci ušli u grad. I to poslije višemjesečnih borbi.

Neposredno pored doma u kojem je, četrdeset i treće, održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a, srećem poznatog borca. Onog Bajića. Baju. Igrali smo jedan protiv drugog košarku. Poklanja mi košarkašku loptu koju je našao u dvorištu jedne od porušenih kuća.

Razgovaram sa Dragom Samardžijom, komandantom jedne od srpskih jedinica, koji me uvjerava da je ovo "tek početak poslije kojeg slijede nove pobjede srpske vojske".

14. decembar 1992.

"Morate hitno u Glamoč. U Suhopolju će vas sačekati komandant jedne glamočke jedinice. Napravite priču o njenom odlasku na položaj. U pitanju je četa muslimana iz Glamoča."

Ovako je glasila poruka koja me je dočekala na stolu Pres centra. Zajedno sa snimateljem, preko Drvara, Prekaje i Rora dolazim na dogovoreno mjesto.

Tog vedrog, ali i vrlo hladnog jutra u stroju stotinak boraca u uniformama bivše Teritorijalne odbrane. Svi su sa "tandžarama" u rukama. Kažu mi da su to muslimani iz Glamoča koji treba da, idućih pedesetak dana, drže položaje na kupreškom dijelu zapadnokrajiškog ratišta. Dobijam informaciju da je riječ o zaista odanim borcima koji su sve svoje zadatke, koji su se nalazili pred jedinicama Vojske RS, do sada veoma uspješno obavljali. Pred kamerom je Nedžad Hamzić. Vidim da nije pretjerano oduševljen odlaskom u rov. Na Kupres. Ali... Kaže mi kako najviše strahuje za svoje koji će ostati kod kuće u Glamoču.

- Samo da mi ne pobiju čeljad i ne otmu kravu - zabrinuto mi je u mikrofon pričao Nedžad.

Večeras, odmah po dolasku sa terena, isti izvor me obavještava da je "neko iz Glavnog štaba", dakle isti onaj koji nas je poslao u Glamoč, sada naredio da prilog "o muslimanima u srpskoj vojsci" ne bude emitovan na našoj televiziji!

- Je li tako, Ale?

- Jeste, kapetane!

16. decembar 1992.

Večeras je u Drvaru, gradu koji je godinama nosio ime Tita i koji je desetljećima bio simbol odanosti ideji "najvoljenijeg sina naših zbratimljenih naroda i narodnosti", izgorjela njegova pećina. Improvizovanu brvnaru koja je podsjećala na onu u kojoj je Maršal boravio 1944. godine, progutao je plamen. Brvnaru su zapalili neki "novi Drvarčani". Mislim da ovo večeras Drvaru nije trebalo. Jer pećinu su mogli zapaliti svi drugi, osim ljudi iz ovog grada... Mediji su, kao prvorazrednu vijest, objavili informaciju o paljenju brvnare pod Titovom pećinom.

1993. godina

Ako bi se u godini koja na pragu, osim ratnih dejstava, kada je srpski narod u pitanju još nešto moglo pomenuti, onda je to ponuđeno, a odlučno odbijanje Vens-Ovenovog plana.

Prvi veliki zločin Nasera Orića. On i njegovi u Kravici umorili 49 seljana... Hrvatska vojska izvršila agresiju na Republiku Srpsku Krajinu... Radovan Karadžić odbija Vens-Ovenove mape... Poslanici Narodne skupštine Republike Srpske jednoglasno odbili zahtjev za potpisivanje Vens-Ovenovog plana... Dobrica Ćosić razriješen dužnosti predsjednika SR Jugoslavije... Fikret Abdić okrenuo leđa Aliji Izetbegoviću... Dogodio se "Septembar 93"... Deklaraciju o trajnom miru u Beogradu potpisali Slobodan Milošević, Radovan Karadžić i Fikret Abdić...

Svakodnevno neka nova mešetarenja koje samo rat takvim može naložiti. Nevjerovatni susreti, dogovori i kojekakvi sporazumi.

Sutra: Mladić: Vojniče, skidaj kokardu



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica