Интервју: Дмитриј Рогозин, посланик у руској Државној

Глас Српске
Интервју: Дмитриј Рогозин, посланик у руској Државној

Садашњи однос Русије према Србије није онакав какав би требао да буде... Требало би учинити све да за Србе ријеч "руско" буде синоним за ријеч "најбоље"...Радо се сјећам својих долазака у Србију и БиХ током посљедњег рата

Intervju: Dmitrij Rogozin, poslanik u ruskoj Državnoj dumi Intervju: Dmitrij Rogozin, poslanik u ruskoj Državnoj dumi ŠEF stranke "Velika Rusija" i poslanik Državne dume Ruske Federacije Dmitrij Rogozin u intervjuu "Glasu Srpske" govori o svom srpskom porijeklu, političkim planovima, susretima sa Miloševićem, Karažićem i Mladićem, rješavanju statusa Kosova i Metohije, Republici Srpskoj i BiH, ruskoj politici na Balkanu, planovima svoje stranke... ? Da li je istina da ste porijeklom sa Balkana ? - Jeste. Moj pradjed zvao se Milan Jovanović i porijeklom je iz jednog sela pored Durmitora. Vjerovatno tamo i dan danas žive neki moji rođaci, iako nikada nisam imao priliku tamo da odem. Zanimljivo je da sam tokom boravka u ratom zahvaćenoj BiH saznao da i tadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karažić takođe ima rođake u tom selu. Moj pradjed je došao u Rusiju tokom rusko-japanskog rata 1904-1905. godine, kao vojnik Crnogorskog korpusa, koji je ta zemlja poslala u Rusiju da nam pomogne. Poslije rata Milan je odlučio da ostane u Rusiji i uskoro poslije toga rodila se njegova ćerka - moja baka. Kasnije, Milan je nestao negdje u Orenburgu, gdje je i sahranjen. Ali je meni od mladih nogu bilo zanimljivo što je Srbin, Crnogorac tražio u Rusiji početkom HH vijeka još da ratuje zajedno sa Rusima protiv nekih Japanaca, za koje možda i nikad nije čuo prije nego što je došao ovamo? Kada sam prošle godine saznao da je Crna Gora sve do 2006. godine zvanično bila u stanju rata sa Japanom, shvatio sam koliko su duboka bile saosjećanja Srba, koliko su oni bili odani saveznici Rusije, i kako je njima bilo teško podnijeti faktičku izdaju od strane Rusije tokom ratova u Hrvatskoj, bivšoj BiH, na Kosovu i Metohiji, kada su oni očekivali barem neku podršku iz Moskve, ali nisu ni mogli slutiti da njih čeka izdaja, kao što je bilo u slučaju sa takozvanim posredovanjem Černomirdina, koji je, zajedno sa Ahtisarijem, faktički upalio zeleno svjetlo za okupaciju Kosmeta. Dakle, mislim da imam u sebi taj neki deo balkanskog mentaliteta, i to mi pravi ponekad probleme, jer često mi dođe da, umjesto da sjedim, smješkam se i ćutim, lupim šakom u sto... Inače, veoma poštujem ljude koji žive na Balkanu, Slovene posebno, jer znam koliko je krvi i glava koštala njihova nezavisnost. Znate, tokom boravka u BiH primijetio sam da Srba ima više tamnoputih, a Bošnjaci su pretežno plavi, jer su prelazili na stranu Turaka, pa ih oni nisu dirali. Oni su Srbi, ali Srbi koji su izdali vlastiti narod, izdali vlastitu vjeru i postali poturice, janjičari. A pravi Srbi nisu željeli da se odreknu svoje nacije i vjere za večeru. To je jedna velika razlika - istorija zna puno primjera kada je krv naroda-ratnika jača od krvi naroda-okupatora. ?Pratite li aktuelnu političku situaciju u Srbiji? - Naravno, kako da ne. Moram reći jednu stvar, bio sam veoma razočaran kada je izručen Miloševića, iako ga nisam pretjerano volio. Bio sam jedan od posljednjih ruskih političara, koji je ga je posjetio i razgovarao sa njim uoči predsjedničkih izbora 2000. godine, koje je on izgubio. Sjećamo se da je to bio kraj avgusta, ja sam došao na njegov poziv u "Beli dvor" i pričali smo nasamo oko tri sata. Vidio sam da je potresen i iznerviran, bez prestanka je pušio, bio je veoma zabrinut. Pričali smo na engleskom, jer on nije htio da uz nas bude još neko. Imao sam utisak da je on već svjestan toga da će izgubiti izbore. Govorio je otvoreno - da ga je ruska diplomatija varala, molio da prenesem predsjedniku Putinu određene poruke, što sam i uradio po povratku u Moskvu. Kratko rečeno, njegovo tadašnje stanje nije bilo baš najbolje. Kasnije se desio 5. oktobar, pa onda izručenje u Hag... I onda počinje suđenje, i ja vidim kako čovjek potpuno zaboravlja svoj perfektni engleski i priča isključivo na srpskom, mada je znao engleski bolje od ove Karle del Ponte! I onda sam shvatio da je on, u haškom zatvoru, došao sebi i dobro procijenio da nije u pitanju on kao pojedinac, već da je to suđenje namijenjeno cijelom srpskom narodu, da mu se sudi zbog toga što se branio i odbranio se, a nije nestao, kako su mu neki zacrtali. Dakle, u Hagu je Milošević branio ne samo sebe već i Srbiju i cijeli srpski narod. I ovo je bila činjenica koja je vratila moje poštovanje prema njemu. Mada i dan danas imam na čemu da zamjerim rukovodiocima tadašnje Jugoslavije. Prije svega, mislim da nisu dovoljno pomagali Srbima u BiH, najverovatnije je u pitanju bila neka vrsta ljubomore prema autoritetu koji su imali Ratko Mladić i Radovan Karažić kod Srba sa obe strane Drine. Zanimljivo je da sam kasnije imao problema i sa demokratskom vlašću, nakon što sam u intervju za jedan beogradski dnevnik izjavio da shvatam razlog zbog kojeg je pucano na premijera Zorana Ђinđića. Nisam rekao da to podržavam, jer ne podržavam nasilje, ali, eto, posle te moje izjave, uslijedila je prava bura u medijima... U stvari, samo sam rekao da su srpske demokrate snage tokom svoje vladavine uradile puno toga što se uopšte ne poklapa niti sa srpskom istorijom, niti sa srpskim mentalitetom. Posljednji put sam u Beogradu bio u maju 2004. godine, na poziv Srpske radikalne stranke. Imao sam nastup pred poslanicima SRS-a, potpisali smo sporazum o saradnji između moje tadašnje stranke "Rodina" i SRS-a, bio sam kod Tomislava Nikolića, obišao sam porodicu Vojislava Šešelja... Moram još nešto da kažem - Šešelja, naravno, mogu držati u zatvoru koliko je njima potrebno, čak mogu pokušavati da utiču na njegovo zdravstveno stanje, ali činjenica je da je on za taj Haški sud postao pravi pravcati problem, koji oni ne znaju kako da riješe. Ne mogu da mu sude jer nemaju valjanih dokaza, a ne mogu ni da ga puste jer bi on u tom slučaju već sutra postao je predsjednik Srbije, da se ne lažemo. I to bez obzira na njegove mane, koje on ima i kojih smo svi smo svjesni. Razlog je vrlo jednostavan - za sada on je simbol srpskog inata. ? Spomenuli ste ugovor o saradnji između SRS-a i vaše bivše stranke "Rodina". Da li ste planirali nastaviti tu saradnju, s obzirom na to da ste vi prije neki dan formirali stranku "Velika Rusija"? - Naravno, ova saradnja će biti nastavljena, tu nema dileme. Čekamo zvanično pismo o registraciji u Ministarstvu pravde, nakon čega je planiran veliki skup naše stranke, na koji ćemo, naravno, pozvati i naše kolege iz SRS-a. Moram istaći da smo otvoreni za saradnju sa svim zdravim snagama srpske politike, ali SRS je za nas već dobar partner, kojeg poznajemo niz godina i sa kojim imamo puno dodirnih tačaka. ? Kako biste mogli ocijeniti rusku spoljnu politiku na Balkanu? - Rekao bih da ona još nije dovoljno definisana, nije dovoljno odlučna i dosljedna. Naravno, ne možemo sadašnju politiku Rusije na Balkanu ni blizu da uporedimo sa ovom iz posljednje decenije prošlog vijeka. Ono što se tada dešavalo ne mogu ni da nazovem politikom, to je bilo nešto nepoznato. Ali i sadašnji odnos Rusije prema Srbiji nije onakav kakav bi trebalo da bude. Navešću jedan primjer. Kada je donesena odluka o povlačenju naših trupa sa Kosova i Metohije, imao sam sastanak sa predsjednikom Putinom i pričali smo o tome. Ja sam mu ponudio da, ako već napuštamo Kosmet, to odradimo po uzoru na SSSR, koji je jednom morao napustiti Španiju, kada su lokalni komunisti 1936. izgubili rat sa vojskom generala Franka. Tada je sovjetska vlada priznala da se mora povući, ali je svojim simpatizerima ponudila da takođe idu u SSSR, da ne bi ostali na cjedilu, kod neprijatelja. Rekao sam Putinu da moramo da pozovemo Srbe iz tih enklava, koje su čuvali naši vojnici, da idu sa nama u Rusiju, barem starci i djeca, jer za njih, što se kasnije i pokazalo, života u šiptarskom okruženju nema. Neka u svaku našu regiju dođe barem hiljadu Srba sa Kosmeta, neka žive i rade kod nas, dobri su ljudi, dobri su radnici, nije to ništa loše ni za njih ni za nas, jer bliski smo po duhu, jeziku i vjeri... Ali žaba, niko ništa nije uradio, povukli smo se i ostavili Srbe na Kosmetu same... Kada bih ja bio predsjednik Rusije, uradio bih baš tako. Spoljna politika Rusije nije dovoljna definisana, ne samo na Balkanu. Po mom mišljenju, nama fali globalna ideja, kao što je, na primjer, projekat ujedinjenja Rusa, Ukrajinaca i Belorusa. Možemo do mile volje da pričamo da su Belorusija i Ukrajina gotova stvar i da neće nikada biti dijelovi neke zajedničke države, ali ja ipak mislim da ima šanse da se slavenski etnosi bivšeg SSSR-a ujedine. Bitno je raditi na tome, ako ćemo samo da pričamo, naravno neće biti ništa. Evo pogledajte Njemačku - bili su rasparčani, ali su se spojili u jednu državu, i to poslije 40 godina. A ovo je država koja je izgubila rat, pa kako onda mi, koji smo dobitnici u istom ratu, ne možemo da razmišljamo o ujedinjenju? Zašto da ne? Kao drugo, promovisanje naših vrijednosti u svijetu, prije svega tamo gdje nas ionako vole i smatraju braćom, dakle, na Balkanu, kod Srba. Treba realizovati više projekata za omladinu, plasirati našu muziku, filmove, predstave, jer ovdje su nama ljudi od početka naklonjeni. Mi to ne znamo da iskoristimo, mada i srpska strana ne obraća dovoljno pažnje na činjenicu da smo mi Rusi uvijek voljeli Srbe. Treba učiniti sve da za Srbe riječ "rusko" bude sinonim za riječ "najbolje", da studenti iz Srbije dolaze kod nas na školovanje, da bi svaki mališan znao da su naše zastave u suštini iste i mogao da objasni zašto je to tako. I siguran sam da je sve to moguće, samo treba imati dobro razrađen plan i biti istrajan. I kao treće, trebao bi se vratiti klasičnom konceptu spoljne politike, jer sada su nama najveći saveznici nafta i plin, a trebalo bi da budu vojska i mornarica, kao što je bilo prije komunističke pobune 1917. godine. ? Namjeravate li da uskoro dođete u Srbiju? - Naravno, to planiram već odavno, zovu me prijatelji da dođem u Crnu Goru, da vidim šta su oni izgradili dolje, pričaju da je to nešto fenomenalno, pa moram to da vidim. Ali ova posjeta, naravno, biće nezvanična. Šta se tiče zvanične posjete Beogradu, to ću svakako uraditi čim završim proceduru registracije naše stranke "Velika Rusija". Inače, moram da priznam da imam ponekad osjećaj da me korijeni vuku na Balkan. Moja rođena sestra dugo je živjela u Beogradu, bila je jedan od organizatora zajedničke rusko-srpske avio-kompanije koja se bavi kargo-prevozom robe. Vezan sam za Srbiju i preko prijatelja koji posluju sa Srbima i koji su ispunjavali svoje poslovne obaveze čak i tokom agresije na Jugoslaviju, 1999. godine. Zanimljivo je da sam upravo zbog toga dobio i zahvalnicu od vlade SRJ, mada nisam uopšte bio uključen u taj projekat. Rado se sjećam svojih dolazaka u Srbiju i BiH tokom posljednjeg rata, brojnih sastanka sa predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karažićem, sa kojim sam se maltene sprijateljio, dugih razgovora sa generalom Ratkom Mladićem, čij poklon, srpsku oficirsku kapu, i dan danas čuvam kao dragu uspomenu na te dane. ? Rekli ste da očekujete registraciju svoje stranke "Velika Rusija". Možete li nam reći kakvi su Vaši politički planovi i perspektive ? - Trenutno, u politici, mislim na Rusiju, imamo dve rivalske stranke. Jedna je "Jedina Rusija", druga je "Pravedna Rusija". Iz ovog rivalstva slijedi zaključak da ako je Rusija jedina, onda ona nije pravedna, a ako je pravedna, onda nije jedina, zar ne? Naš stav je da bi Rusija mogla da bude jedina i pravedna samo ako bude velika. Tako bih mogao da objasnim naziv naše stranke. I to je način da se stvori jedna ruska politička stranka. Oni koji ne vole Rusiju, sigurno neće da se učlane u našu stranku, a to i nama odgovara. ? Imamo informaci&

Пратите нас на нашој Фејсбук и Инстаграм страници и Твитер налогу.

© АД "Глас Српске" Бања Лука, 2018., ISSN 2303-7385, Сва права придржана