Јасеновац (7)

Глас Српске
Јасеновац (7)

О плановима хрватске политике у Босанској Крајини свједоче и дневници Aлојзија Степинца, у којима је описан разговор са Владком Мачеком, вођен мјесец и по дана послије стварања Бановине Хрватске.

Jasenovac (7) Jasenovac (7) Stepinac je, između ostalog, govorio o planskoj kolonizaciji sjeverozapadne Bosne. Kaže se 12. oktobra 1939, da će "Bosna brzo biti Hrvatska i treba svim silama poduprijeti banjalučkog biskupa Garića" Postoji još jedno dragoceno svedočenje o predratnim planovima hrvatske politike na prostorima Bosanske Krajine - piše mr Milan Kaljamin. - Dnevnici Alojzija Stepinca izuzetno su dragoceni istorijski izvor koji su, nažalost, objavljeni samo u izvodima u štampi. Posle stvaranja Republike Hrvatske dnevnici su predati zagrebačkoj nadbiskupiji pa je teško očekivati da će ikada biti objavljeni ili dostupni istraživačima. Kraći izvodi iz Dnevnika ( citirani ili prepričani) čuvaju se u Arhivu Jugoslavije, a u njima je i jedno važno svedočenje vezano za našu temu. U trećoj knjizi, na strani 365, pod datumom 12. oktobar 1939. godine opisan je razgovor između vođe vladajuće Hrvatske seljačke stranke Vladka Mačeka i zagrebačkog nadbiskupa A. Stepinca. Treba napomenuti da je mesec i po dana pre toga stvorena Banovina Hrvatska, corpus separatum u Kraljevini, a upravo je nacistička Nemačka pobedonosno završila invaziju Poljske. Revizionističke osovinske sile Nemačka i Italija su, inače, uživale neskrivene simpatije hrvatskog katoličkog episkopata. Iako prepričan, treba navesti sledeći navod iz dnevnika:"Stepinac je još govorio o osnivanju otsjeka za crkvene poslove kod Banske vlasti, o teškom materijalnom stanju klera, potrebi pomoći za školovanje seljačke djece za svećenike i o planskoj kolonizaciji sjevero-zapadne Bosne. Kod toga je dodao da će Bosna brzo biti Hrvatska i da treba svim silama poduprijeti nastojanja banjalučkog biskupa Garića". Planska kolonizacija "Kao šo se vidi, Stepinac se zalagao za plansku kolonizaciju severozapadne Bosne, pretpostavlja se Hrvatima, uveren da će Bosna uskoro biti hrvatska. To pouzdanje mogao je da ima jedino iz uverenja da će Beograd biti prisiljen da i Bosnu prepusti Banovini Hrvatskoj ili da će priželjkivana nezavisna i velika Hrvatska obuhvatiti Bosnu. Nije jasno da li je predviđao i proterivanje Srba, ali je očigledna namera da se planski pohrvati srpski etnički prostor. Planovi o kolonizaciji nisu ostvareni u Banovini Hrvatskoj, ali jesu u NDH. Nije jasno da li na osnovu ovih ili nekih drugih planova (uključujući Pavelićeve iz vremena emigracije), ali uporedo sa masovnim ubijanjem, pljačkom i proterivanjem Srba iz Bosanske Krajine, vršena je i kolonizacija Hrvata na njihovim imanjima. Italijanski konzulat u Banjoj Luci obavestio je svoje poslanstvo u Zagrebu 13. jula 1941. godine da je u Banjoj Luci pohapšeno 2.000 Srba koji će preko Slavonske Požege biti upućeni u Srbiju (područje nemačkog vojnog zapovednika u Srbiji). Na imanjima proteranih Srba naseljeno je 600 hrvatskih porodica koje su preseljene iz Makedonije u sporazumu sa bugarskim okupacionim vlastima. Ovim primerima došli smo do pitanja planova o masovnim preseljavanjima stanovništva, iniciranim iz Trećeg rajha, sa kojima su bili komplementarni slični hrvatski planovi. I na ovom pitanju pokazuje se mesto logora u sistemu ustaške NDH, pa i mesto najvećeg od tih logora, jasenovačkog. Službena istina hrvatske "nove istorije" je da su logori NDH bili, kako je to i pisalo na njima, "sabirni i radni". Pri tome se nema u vidu da se u izvorima same NDH Jasenovac često zove koncentracionim logorom i da je reč "sabirni" hrvatski prevod reči "koncentracioni". Grčevito umanjivanje broja žrtava, izbegavanje da se kaže da su one većinom bile Srbi i da su oni, zajedno sa Jevrejima i Romima, bili žrtve genocida postalo je deo javne svesti i neosporna istina. Prema toj slici logori nisu daleko od službene ustaške verzije o logorima kao mestu zdravog društvenokorisnog rada na čistom vazduhu. Logori Jadovno, Slana i Metajna Logore NDH treba posmatrati kao kvintesenciju (suštinu) celog sistema ustaške hrvatske države polazeći od njenih proklamovanih ciljeva i sredstava kojima su oni ostvarivani. Grandiozni zadatak uništenja jedne trećine stanovnika sopstvene države, Srba, istovremeno i Jevreja i Roma (delimično), uz istovremeno hrvatsko zaposedanje srpskog etničkog prostora moglo je da se ostvari samo maksimalnim naporom i angažovanjem novostvorenih državnih institucija kojima je to bio osnovni zadatak. U tom svetlu institucionalno mesto logora dobija svoj puni smisao. Genocidni udar hrvatske države na Srbe u proleće i leto 1941. godine odvijao se uporedo sa ubijanjima na brojnim većim i manjim stratištima i u prvim improvizovanim logorima smrti kraj Gospića (Jadovno) i na ostrvu Pagu (Slana i Metajna). Od početka stvaranja jasenovačkog logora 21. avgusta 9141. godine masovno uništavanje sve više se koncentriše upravo u ovom logoru, mada masovna pogubljenja na srpskim etničkim prostorima traju i dalje. U celom procesu temeljne promene etničke strukture Velike Hrvatske ključne institucije bile su Zavod za kolonizaciju, Državno ravnateljstvo za ponovu, Državna riznica (ministarstvo finansija) i logori uništenja (kraće vreme i iseljenički logori). (Nastaviće se)

Пратите нас на нашој Фејсбук и Инстаграм страници и Твитер налогу.

© АД "Глас Српске" Бања Лука, 2018., ISSN 2303-7385, Сва права придржана