Francuskinja u Banjaluci pronašla ljubav i posao
Francuskinja Marion Guvijak, koja u Banjaluci živi već devet godina, u ovom gradu je pronašla posao o kojem je oduvijek sanjala, ali i svoju jaču polovinu i topli dom.
Ova majka dva dječaka je viši stručni saradnik na Filološkom fakultetu, gdje na katedri za francuski jezik drži vježbe. Osmijehom dočekuje studente, a njena predavanja, na kojima vlada drugarska atmosfera, niko ne propušta.
- Prvi put sam u ove krajeve došla sa prijateljima turistički i tada mi se veoma dopala priroda, ali i ljudi. Odlučila sam da ostanem ovdje jer sam pronašla posao za koji sam se školovala. Prvo sam radila u Francuskom institutu, a zatim na Univerzitetu - priča Marion na tečnom srpskom jeziku. Prema njenim riječima, učenje francuskog nije teško.
- Najbolji dokaz za to su brucoši koji ne znaju dobro francuski jezik, a nakon četiri godine ga baš lijepo nauče - govori Marion.
Priča da je u Francuskoj studiranje skupo i da je uz studij morala da radi iako je imala državnu stipendiju.
- Brinula sam o dvije djevojčice, dovodila ih iz škole, sa njima radila domaće zadatke i davala im večeru. Ljeti sam dva do tri mjeseca obavljala sezonske poslove, kao što je kupljenje šljiva - kaže Marion. Ističe da joj ništa nije bilo teško da radi jer joj je to omogućilo da dođe do posla kojim je oduvijek željela da se bavi.
- Volim svoj posao, a zavoljela sam i Banjaluku jer mnoge moje nove sugrađane krasi gostoprimstvo i uvijek su spremni da pomognu. Banjaluka je lijepa, dovoljno malena da mi je sve u njoj poznato i da se osjećam prijatno, a dovoljno velika da ima bogat kulturni život - kazala je Marion i dodala da joj se veoma sviđa to što ima mnogo zelenila, jer voli da trči.
Primijetiti razlike između dviju kultura bilo je lakše i jasnije na početku, a sada joj se dešava da u Francuskoj uradi stvari koje su kod nas uobičajene, a tamo nisu.
- Kada sam posljednji put bila u Francuskoj, ostavila sam kusur kasirki, a brat mi je skrenuo pažnju da bi to ona mogla shvatiti kao uvredu jer se to ovdje ne radi - kaže ona.
Smatra da stanovnici Srpske svoju kulturnu baštinu i etno-identitet više čuvaju i njeguju u odnosu na Francuze. Ovaj sud vjerovatno proizlazi iz činjenice da je njen suprug Ratko klarinetista koji izučava etnomuzikologiju, pa Marion trenutno sluša sviranje na guslama, a dobro zna i za šargiju i druge stare instrumente. Marion je oduševljena i domaćom hranom, naročito kajmakom, pitama i vinima.
- Francuska ima oko 400 vrsta sireva, ali nema ništa slično kajmaku, a sviđaju mi se i sve vrste pita, slatkih i slanih. Više puta sam probala i domaća vina i baš su lijepa, posebno hercegovačka - kazala je Marion.
Posebno je ponosna na dva svoja dječaka koji pohađaju vrtić.
- Zadovoljna sam uslovima u vrtiću jer tamo uče pjesmice koje ih ja ne bih mogla naučiti. Jedino što mi se ovdje ne sviđa jeste to da se putem medija skuplja novac za teško oboljele. U Francuskoj se svi bolesni, bez obzira na status, liječe o trošku države. To i još neke probleme u zdravstvu bi trebalo rješavati kako bi budućnost naše djece bila ljepša - kaže Marion.
Besplatan kurs
Na Filološkom fakultetu odnedavno postoji besplatan kurs srpskog jezika za strance.
- Oni koji žele da pohađaju ovaj kurs treba da se jave fakultetu i-mejlom - rekla je Marion.
Dodala je da svi studenti i radnici Univerziteta mogu pohađati besplatne kurseve svih jezika koji se izučavaju na Filološkom fakultetu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
